ISKONSKI PAG

subota, 16.08.2014.

JEDNE MAJKE JESMO SINCI !





Jučer su Pažani, mislim na sve otočane i njihove goste, i sve one koji su se dragovoljno priključili, bilo iz vjerskih ili svojih osobnih razloga, u Zavjetnoj procesiji, prenoseći kip Majke Božje iz Staroga Grada u grad Pag, obilježili najveći Marijin blagdan, njeno Uznesenje na nebo.


Nemoguće je da bilo koji događaj u gradu Pagu može u jednom danu okupiti toliko ljudi koliko ih se svake godine 15. kolovoza sjati u Stari grad za najveći marijanski i jedan od najvećih crkvenih blagdana Vele Gospe.

Procesiju je predvodio domaći sin don. Dario Tičić, uz pomoć paškog župnika mr. Zdenka Milića, i mnogobrajne svećenike.


Po okončanju procesije misno slavlje u Veloj crikvi predvodio je Biogradski župnik mons. Ivan Mustać, uz veoma nadahnutu i glasovno močnu homiliju.

Misno slavlje posebno nadahnuto je ove godine uz pomoć nekoliko novih glasova uveličao crkveni zbor pod vodstvom Anthonya Buljanovića.



Nakon misnog slavlja u dugačkom redu vjernici su dolazili do kipa kako bi svojim dodirom odali dužno štovanje Mariji.

Šteta je jedino što je blagdan izgubio onaj svjetovni dio slavlja. Spoj vjerskih sadržaja blagdan Vele Gospe te svjetovne Stomorine idućih godina može biti pun pogodak za razvoj turizma u Pagu, što će ponajprije ovisiti o interesu lokalnih vlasti, Turističke zajednice Paga te svih onih kojima je stalo do očuvanja drevnih običaja na otoku.


Na Stomorinu bi došlo puno svita or Planine i or paških sel.
Svas svit je hodi za presecjonom, a po barkunima je bilo cviće i visili su tapeji.
Mužika bi svirila, a divojcice ubuceno u belo pivale bi pisme.
Niki bi pošli u kajići pa bi veslajuć po moru pratili presecjon.

Na pijacu su Bunjevci i šejani prodavali angurje, miluni, trumbete, fišćeti, petešići, ćikulate, kolacići i bomboni.
Dica su švikali i gungali po celi dan da bi covik doboto ogluha, a mladići i divojke su kolali i pivali. Najviše je bilo cut Peteha od Gorice.
Sad ni više kako je bilo u staro vrime, ali i naši mlaji još deržiju ovu našu uzancu.

Dali je jučer u gradu Pagu bilo ovako kako je to nekada svjedočio stari Pažanin, ostaje kao otvoreno pitanje.


16.08.2014. u 16:41 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.08.2014.

U SUSRET BLAGDANU VELE GOSPE






Uvijek je zanimljivo promatrati kako kulturu doživljavaju ljudi koje djelomično poznaješ ili koje uopće ne poznaješ. Koje su to teme koje ih vežu, što smatraju vrijednim spominjanja i kako uopće definiraju kulturu.
Ljetno užareno poslijepodne u Starom gradu, jedino zraka što dopire na ovom brijegu je lagana bavica koja dolazi sa mora. Dolazim do crkve pa na prvu pomislih da je unutra popodnevna misa. Međutim, čuje se šum vode, škripa crkvenih klupa, složno pometanje i skladan glas žena koje daju svu svoju energiju kako bi ovo zdanje dovele do savršenstva čistoće, kako za bdijenje tako i za sam Blagdan Vele Gospe.




Postamenti, „tavaje“, sve satkano od paške čipke, mora savršeno stajati kako bi se očutilo mjesto hodočašća.



Ova Bazilika će ova dva dana primiti rijeke hodočasnika gdje svatko dođe s nekom svojom nakanom, a sve na čast Majci Božjoj od Staroga grada.
Time se očituje njihova kultura, kultura življenja i odnosa prema vjeri, prema onome što stoljećima ovdje neumitno prkosi.
Jer živa, otvorena kultura koja se ne boji prošlosti, ali joj ni ne robuje, jedina je koju valja sačuvati, koliko god veličali individualne iskorake u njenom doživljavanju. 159. Godina Pažani pokazuju svoje štovanje Majci Božjoj prenoseći njen kip iz Staroga grada do grada Paga.

Za kraj vrijedi spomenuti one žene koje su dale svoj veliki doprinos ovoj kulturnoj baštini: časna sestra Tamara, časna sestra Ivona, sakrstanka Ivanka, majka i kćerka Marica Madonka i Vesna Škunca, Eva Faćini, Marijana Paro, Jasna Magaš, , dvije drage gospođe kojima neznam imena, a njihov doprinos je bio neupitan.


Kip su sa oltara skinuli i pripremili ga za procesiju: Franči Bukša, Ratko Igić, Neno Buljanović, Sabalić (jedan od blizanaca), i moja malenkost, više ovjekovječujući ovaj događaj i uz ruku pomoći.


Stari grad je spreman za ovaj veliki Blagdan.

14.08.2014. u 15:27 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 12.08.2014.

IN MEMORIAM PAŠKOJ ČIPKARICI – URICI PARO – PAULINKI (1923 – 2014)






U paškom kolovoškom ljetnom predvečerju, veliko hvala, s ljubavlju i poštovanje malobrojna rodbina, susjedi iz ulice sadašnji i bivši ispratili su na vječni počinak, vrijednu pašku čipkaricu, Uricu Paro – Paulinku, koja je preminula u 91. Godini života.
Ljudi pišu povijest za života, kada odu u vječnost tada se sjećamo samo onih velikih za koje određujemo koliko su dobra uradila za vrijeme svojeg ovozemaljskog života.
Koje riječi uputiti onome tko je za vrijeme svojeg života u svojoj skromnosti i tišini radio samo dobro?!
Tako skromno i samozatajno sa kušinom u ruci u Domu za starije osobe, otišla je i teta Urica.
Svi koji znaju tetu Uricu, sjetiti će se da je ta vrijedna čipkarica uvijek iza ulaznih vratiju svoje kuće šila pašku čipku.
Tetu Uricu smo uvijek doživljavali kao dio naše obitelji, poglavito dok su bili živi naša teta Marica Madonka i barba Valo Herenda – Marco, njeni najbliži susjedi u ulici. Mnogo su toga zajedno djelili, sada su zajedno na drugom svijetu.
I danas zid Dnevnog boravka moje sestre, krasi čipka tete Urice.

Obje čipkarice i teta Urica Paulinka i teta Mare Madonka, uvijek su izmjenjivale mišljenja i nadopunjavale se, tako su se jedino mogle razumjeti čipkarice, govorom čipke. Ljepota koja je ostala iza njih je trajna uspomena ne samo onima koji posjeduju to bogastvo, nego i povijesti ovoga grada, koji kao da je satkan na čipki.
Tetu Uricu sam zadnji puta za života vidio na Prvom Festivalu čipke, već iznemoglu i u visokim godinama, nije mogla propustiti taj događaj. Najsrdačnije uz stisak ruke smo se pozdravili, a ja sam ovjekovječio taj njen dolazak uz naklon njenom municioznom radu.
Teta Urica je svoju zasluženu mirovinu dočekala kao „podvorkinja“ u Osnovnoj školi Juraj Dalmatinac, gdje pri kraju svojeg radnog vijeka, kada se osnovala sekcija za mlade čipkarice, podučavala ih svojim čipkarskim znanjem i umijećem šivanja. Nažalost od tog hrama znanja i odgoja nitko nije nazočio njenom posljednjem odlasku sa ovoga svijeta.
Vjerujem da se mnoge starije generacije paških osnovnoškolaca sjećaju tete Urice Paulinke.
Njezini susjedi, prijatelji i rodbina izgubili su poštovanu, ugodnu, dragu i voljenu osobu, paške čipkarice jednu od istaknutijih svojih članica, među posljednjima takva kova, života i sudbine. Počivala u miru.

12.08.2014. u 13:38 • 0 KomentaraPrint#

petak, 08.08.2014.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.10.




Pag je neiscrpan izvor inspiracije za svakog fotografa, od onih koji od fotografije žive, do zaljubljenika u ovu vrstu umjetnosti.
Uspoređujući svoje fotografije pokušavam spasiti djelić povijesti, a ujedno senzibilizirati posjetitelje ovog bloga za povijesne teme. Otrgnuti od zaborava našu bližu povijest. Siguran sam da se u paškim kućama nalazi mnogo ovakvih uradaka, vjerujem i boljih, ali čemu sve to ako oni čuče u nekom starom foto-albumu i ne služe svrsi.
Ljudi skupljaju stare razglednice da bi mogli vidjeti kako je nešto izgledalo nekad u usporedbi sa današnjom situacijom.
Kako smo se odnosili prema Križu ispod kojeg je bio temeljni kamen, zaglavni kamen ovoga grada?
Nije ni danas situacija ništa bolja i nakon obnove. Koji namjernik, prolaznik može znati čemu je postavljen taj križ? Siguran sam da konzervatorska ruka tu nije imala pretjerano posla, jer da je tako onda bi umjesto znaka za naplatu parkiranja, stajala oznaka kojom namjenom je tu postvljen križ. Niti bi se bez obzira na nedostatak parkirnih mjesta, poglavito sada u ljetne dane, netko mogao parkirati ispred tog relikta povijesti. Dali je vrijedno vapiti da je to nedovršeno djelo prema svojoj cjelovitosti, reprezentativnosti, pa u konačnici i tržišnoj iskoristivost te spomeničke ikone, odnosno njene općenite atrakcije kao glavnog kamena ovoga grada.
Koliko je njih pored toga križa otišlo na vječni počinak. Svjedočimo danas tome da je i to dio paške povijesti koji je iza nas.

Tamo pored Svetog Križa,
Jednom čemo i mi proći,
Kroz veselje i kroz tugu,
I naš život mora proći.

Tako je pjevao toliko ove dane spominjani Duško Paro. Sve će proći samo će kamen vječno svjedočiti o našim zabludama.



08.08.2014. u 15:08 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< kolovoz, 2014 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE