ISKONSKI PAG

nedjelja, 30.06.2013.

ZADNJI PAŠKI DAN NA BALKANU !

Ovo mi je zadnji post pred ulazak u EU pa ću, post kojeg pišem iz svojeg rodnog grada, gledajući iz tog kuta, napisati. Kao prvo, putovnicu nisam produžio po isteku, htio sam da imam putovnicu slobodnog Europskog građanina. Da konačno mogu slobodno svojim kontinentom kročiti, bez ikakvih barijera i čekanja u graničnim „filama“, bez ružnih i sumnjičavih pogleda graničnih dužnosnika.

Uglavnom, malo tko od nas zna koje nas nove okolnosti čekaju. Osim što je modni trend pridružiti se EU onda mi nimalo za tim ne zaostajemo. Ako sam htio za ljetne dane biti u modnom trendu, morao sam obaviti kupovinu u Trstu. Siguran sam da se toga jako dobro sjećamo. Kratke majice svih modnih kreatora i poznatih robnih kući: La Coste, Robe di Kappa, Fila itd., nezaobilazne espadrile, japanke, natikače kratke hlače. Da ne govorim o naočalama. Mogu svjedočiti i tome da je Coca-Cola i žvakače „Brooklyn“, bio prvi dodir sa svijetom.

Danas svega toga više nema. Hvala dragom Bogu, pred koji dan u Zadru, uvjerih se da je Trst i popularni Ponte Rosso, aorist za Hrvate.

Jedna je istina, da je Hrvatska bila jedina zemlja koja je morala proći sve testove i prihvatiti sva pravila koja je EU postavila pred nju. Neka nam nije žao radi toga. Hrvatska je ušla u društvo, koje joj pripada. Hrvati će svojom kulturom pokazati ostalim narodima da naš trud i strpljenje, nije bilo uzaludno. Hrvati su ostali dosljedni obećanju da će biti: „Antemurale Christianitatis“ (predziđe kršćanstva), kada su Papi Lavu X 1519. prisegnuli na to obećanje.
Danas smo već turistička sila, a pokazati ćemo da možemo biti i turistička velesila. Mnogi gosti koji su zaposjeli hrvatske plaže od sutra se mogu osjećati kao u svom domu i na povratku svojim domovinama, više se nigdje ne moraju zaustavljati.

Siguran sam da će Hrvatska jako puno donijeti EU, možda čak i više nego što će zauzvrat dobiti. Kazao bih da je Hrvatska bila dobra udavača. Mi ćemo se znati ponašati u toj velikoj obitelji.

U to ime, goodbye, auf wiedersehen, arrivederci, au revoir, despedida, vaarwel, itd.

četvrtak, 20.06.2013.

49. FESTIVAL MELODIJE ISTRE I KVARNERA

49. festival MIK je pred nama, godinu prije zlatnog jubileja! Treba odati priznanje svim onim ljudima koji su u ovih 49. godina ugradili dio sebe u ovaj putujući festival, na bilo koji način. Iz statističkih podataka izvlačim da je MIK ugostio 51 grad – općina. MIK je održao 362 festivalske večeri, iznjedrio 817 pjesama. Impozantno.

MIK-ovska karavana kreće u petak 21.lipnja iz Punta na otoku Krku. Ove godine pored Punta još sedam gradova će ugostiti MIK. Ove godine MIK prelazi i granice Domovine i prvi puta gostuje u Sloveniji mjestu Kostel. Direktor MIK-a gospodin Andrej Baša kaže, da će MIK prvi ući u EU, pa time pokazuje da je prvi u mnogim stvarima.

Grad Pag je u svojoj povijesti dva puta ugostio MIK-ovsku karavanu. Nadamo se da to neće biti i posljednji puta, tim više što na MIK-u nastupa pobjednička klapa "Sol", jedan od brendova grada Paga.

Ove godine klapa "Sol" nastupa sa pjesmom "Afitanca". Nadamo se, a ujedno ćemo i svim srcem navijati za našu klapu "Sol", kako bi i ove godine bila jedan od laureata.

Neka je mirno more MIK-ovskoj karavani, želimo im svima dobru zabavu, natjecateljski duh, a vjerna MIK-ovska publika, vjerujem da će i ove godine uživati u izvedbama i pjesmama koje ćemo slušati na festivalu.

utorak, 18.06.2013.

DA SE NE ZABORAVI - AFITANCA

Lito je pred vratima, ki je ca pomuza je pomuza, pa je red svitu podilit afitancu. Ca je to afitanca? Odkuda ta beseda?

Ta beseda dolazi od talijanskog govora kako i mnoge besede ke duperamo, od toga nama najbližeg govora, ako ih još ki dupera.
Glagol affittare ili unajmiti, dati u najam, je beseda koju u Pag duperamo, kada zgotovi mužnja.

Afitanca je dobit na zemju ka se cobanima daje za ispašu ovac. Afitanca nije najam, nego dobit od najma. Afita san livade, da bi dobi afitancu u siru ili janjetini.

Mi u Pag recemo: afitali smo komore i koristimo tu besedu u turizmu, ali ne spominjemo da je afitanca dobit od turistov.
Jednako tako ima beseda koja označava kada smo bili u najam: "Stali smo na fit", ca oće reć, da smo bili podstanari.
Zato ovaj talijanski glagol u Pag ima više značenja i različito ga se tumači.
Afitanca je definitvo dobit od afitavanja. Sve ca damo u najam, dobit od toga je afitanaca.
Cobani su imali miru i jušto se znalo kolika je afitanca za površinu zemje ka' se afitala. Koliko se dobiva sira ili janjetine za afitancu. Afitanca je bila robna razmjena.

Judi ki nisu živili u Pag, a njihove livade su bile afitane, cekala ih je njihova afitanca. Ni se dogodilo da čovika ni docekala njegova afitanca.
Nas će na našu glazbenu afitancu ove dane sitit naša klapa "Sol", ka ove godine na putujućem festivalu MIK-u, piva pismu: "Afitanca". Vidit ćemo i pratit ih koliku će afitancu bodova uvatit za konačni plasman.

Puno pisme, puno gušta,
Bokun sriće, tanka bušta,
Sve je ca me je dopalo.

Bez kuverte i fundamenta
Slidin put od šentimenta,
Pun kuraja naprid plovin.
Jedino za čime žudin,
Da uz tebe se probudin,
Da nas grije isti komin.

MOGA BI KALAT IDRA,
SIDRO U MORE SURGAT
KAD BI TILA MI KOMORU
U SVOM SRCU AFITAT.

MOGA BI VEZAT CIMU,
BROD ZA RIVU ARMIŽAT
KAD BI TILA MI KOMORU
U SVOM SRCU AFITAT.

subota, 15.06.2013.

SVI NAŠI SVECI !

Na blagdan svetoga Vida, koga mi u Pag više ne slavimo, ali jednako tako niti pažani, niti kolanjci ki su me na portalu BNB napadali za obnovu crikvice ovoga sveca, nisu u međuvremenu ništa ucinli da se taj vridni spomenik kulture stavi u funkciju, za ku je naminjen, a ta je da na blajdan svetog Vida častimo toga sveca. Uvik je najlakše lajat i drugoga napadat.

Nema mista na ovoj Jadranskoj obali ki ne slavi nekog sveca. Pa kakve su to fešte. Sve je u funkciji štovanja toga sveca. Samo mi u Pag nemamo feštu niti jednoga sveca. Mi čak ni na dan patrona grada svetoga Jurja, nimamo feštu. Poša san pogedat ca se dogaja na fešti svetoga Vida u Riku. Ca reć?! Ta cervena Rika u kojoj do pred dvajset godišć nisi smi ni spomenut crikvu, danaska gradonačelnik kroči na čelo kolone u procesiji svetoga Vida.

I na misu je bi ku je ovo godišće predvodi Porečko-pulski biskup mons.Dražen Kutleša. Procesiju prati Gradska glazba Trsat i Bokeljski kapetani, izviđači, puk ovoga grada i njihovi gosti. Ca mislite da nisan naleti i na pažani i na kolanjci? Ne more se to dogodit.

Ca reć za "Fijumanku"? Ona je dobila karakter međunarodne regate. Sve je u znaku Europske Unije, štandovi svih zemji ke pripadaju Europskoj Uniji. Koliko se ovi dani ostavilo šoldi u Riku, neću ni mislt na to. Veceraska će sve završit sa vatrometom i velikim glazbenim koncertom u čast svetom Vidu. Mi u Pag koga častimo. Nikoga. Ca će namin ki.

Triba bi reć par besed da je moj godišnji odmor prošlu nediju, doma sverši kao godišnji "umor". Koliko san ima posla oko veza za kaić, neću više trošit besede. Jedna znakovitost svega je bila reakcija moga oca, koga nikada u životu nisan cu, da je reka besedu protiv nekoga. Ovoga puta je čak zakuni. Reka san mu:
- Tata, to Tebi ne triba pogotovo ca ćeš se sada morat ispovidat i odrišit grisi.
- Ne mogu verovat sinu moj da Ti to ciniju.
- Neka ciniju ako ih to veseli, vidit ćemo ki će više zdurat.
Bovica je ukradena, to tvrdim pred sveukupnom javnošću jer je konop prerizan, to se lipo vidilo i to pri samom verhu. Kadena i anel ki je bi na kraju kadene za tiramolu, probijeno i ukradeno. Morebit, da ja to san sebi kraden bovice i kadene.
Nakon svih pokušaja, kaić je porinut umore, Matea sam pove do starog tranbulina, pa ispod mosta, do Mandrača i nazad do veza. Matea je najviše penta interesirala. Kaić stoji na vez do dolaska u Pag, za ki' dan.

Subotu i nediju san poša u Vodice, košarkaški šport me još jedan put veza, da se družin sa tin dragin judima, ki već vridno a neki zajedno smanon već 32. godišća daju pečat tome športu. Ima san tamo jedno predavanje za fizioterapeute i doktore ki su članovi košarkaških klubova. Taj tečaj je njima potvrda da moreju dogodišća obavljat svoje funkcije u klubovima i bez problema sedit na klupu.
Naravno da san se siti i pokojnog Dražena i stavi sliku u svoje predavanje. Di se neću Dražena sitit. Sa njin san poce u ovome športu. Još uvik cuvan uokviren dres ca mi ga je da nakon ca smo postali kadetski prvaci bivše deržave.

Sve me je to sitilo, da je u Pag nekad vlada veliki interes za košarku. Kunteja je bila predvodnica toga športa. Točno se košarka igrala iza kuće današnjeg gradonačelnika. Ja ovde neću nabrajat ki su sve igrali košarku u Pag, ali ću jednon slikon, sa još jednin iznenađenjem sitit svih onih ki misliju da govorin pizdarije, kako i obično. Ca je to strategija športa? Morebit ova tema bude novoizabranog gradonačelnika interesirala. Morebit da neki nešto i zna ca je to.

Ca se tiće turizma u Vodicama, da još povucen tu paralelu, to je za neopisat. Ono ca je doli, kao da je serce lita. Ca je onda po liti, ako je sad ovakva gužva?
Moj kum Ivo Burin, barba Žorži Matešić i Tonći Mirov, dva perva rojaka, su mi pomogli da kaić parti umore. Susedi su susedi uvik od ruke, ali mi smo na Goliju uvik bili takvi. Kum me svituje da više ne mećen kadene i anel od inoxa, jer da ga ni dogodišća neću nać. Ca ja tu više moren. Da obavijestin policiju, pa da se rugaju smanon.

Za kraj samo jedna poruka onome ca mi je mejlon, poruci da ca se mercin sa latinskin, i da san prepisa od knjige epitaf Marka Laura Ruića. Ako ne nosi očali kako i ja, more i sa ove slike dignut ca piše na ploči.

Jedva cekan da pasa ovih par dan da dojden doma, vajda će me kantica, (nema više bovice), cekat na misto da partin put Rucice.

četvrtak, 06.06.2013.

VELA CRIKVA

Povod mojeg jučerašnjeg posjeta paškoj prvostolnici je bio što sam sa sinom u naručju, prvi puta htio uvesti ga u svetinju kojom se pažani posebno diće, međutim osjećaj nelagode me pogodio već na ulaznim vratima ovog spomenika kulture, kojemu na ulaznim vratima stoji ta oznaka. Ove zime kada sam nazoćio Božićnom koncertu nisam ni primjećivao koliko je „Vela Crikva“ devastirana i koliko vapi za sanacijom.

Činjenica je, da je crkva zadnjih nekoliko desetljeća doživljavala nekoliko obnova, usljed svoje starosti i dotrajalosti a svakako zbog vremenskih ne/prilika (jake bure koje raznose sol, te duga i suha ljeta, zadnje vrijeme izuzetno velike padaline).
Od 1443. pa do današnjeg dana ova trobrodna bazilika traži pod hitno svoju sanaciju. U 13. stoljeću izvršena je značajnija sanacija kada dobiva nove oltare i štuko dekoraciju stropa.

Upravo ti oltari i svakako hor, su privukla moju pozornost, da ne ostanem ravnodušan prema sadašnjem stanju. Čovjek se tada upita. Koji ljudi vode ovu mjesnu crkvu, od župnika, župskog vijeća, pa na koncu i do samih vjernika?

Kamen ne može stoljećima nabrojenim nedaćama izdržati, treba mu obnova, a u ovom slučaju treba zamjena potpuno novih oltara. Vidimo na obnovi zagrebačke prvostolnice, da je doslovno svaki kamen na pročelju zamjenjen sa potpuno novim. Tko kaže da se to ne može učiniti i primijeniti na primjeru ove mjesne crkve? Svjedok sam obnovi mnogih oltara na području crkvene zajednice kojoj pripadam. Barem mramora ima u izobilju i to identičnog onomu kojeg se mijenja.
Zar za to trebaju milijarde? Jeli netko sumnja u paški puk da nebi priskočio u pomoć, ili se ikada desilo u ovom gradu, da građani svojim prilozima nisu participirali u obnovi svojih starina. Istina je isto tako da puk neće davati svoje novčane priloge ukoliko nezna gdje se taj novac i troši. Dosta je bilo praznih priča.
Da se uradi procjena jednog oltara, kako stručna u smislu restauracije, te troškovnik, i da se to sa oltara priopći puku, garantiram da bi do Božića barem jedan oltar bio obnovljen. Treba li doktor ekonomskih znanosti, da bi zbrojio da su dva i dva četri?!
Nisam mogao vjerovati koliko je devastiran oltar na kojem je sarkofag sa tijelom sv. Valentina kojeg je svom gradu poklonio zadnji osorski biskup Frane Petar Rakamarić. Preporučio bih da odete do Vodnjana u Istri, pa da vidite na koji način su oni spasili i restaurirali sva ona tijela svetaca koji leže u tim sarkofazima. Koje je to dobro tog grada. Koje rijeke hodočasnika, gostiju i turista dolaze pogledati to bogastvo. Koje je to i materijalno dobro. Naš sveti Valentin leži pokriven jednom krpom u dodiru sa zrakom, svjetlom, a najviše vlagom, što će ga uništiti za uvijek. Ako se nešto pod hitno ne poduzme, sarkofag će ostati bez tijela svetog Valentina.

Još uvijek oltarna pala „Uznesenja Bogorodičina“ sa 15. medaljona visi na zidu, premda je nekada resila glavni oltar Vele Crikve, a onda dugo vremena čuvana u samostanu Benediktinki, za koju se već godinama prikupljaju dobrovoljni prilozi, a ona još uvijek stoji izložena svim devastacijama. Bolje bi bilo da je ostala kod Benediktinki, danas bi zasigurno resila prostore novog izložebnog prostora i bila daleko bolje čuvana, nego što je danas.

Koliko je ovih dana pozornost uzelo izlaganje Caravaggiova djela „Večera u Emausu“ u Zagrebu, kolike mjere čuvanja i osiguranja? Ova oltarna pala, za koju neki povjesničari umjetnosti tvrde da je Tinttoretijevo djelo, što bi trebalo dokazati, pa se onda time ponositi i dovoditi ljude da uživaju u tom djelu velikog majstora?! Ako Hrvatska sa Caravaggiom ulazi u Europu, onda Pažani sa Tinttoretijem nikada nisu ni izišli iz Europe.
Ispred oltara „Srca Isusova“ stoje svijećice za upaliti, svaka stoji 4.kune, i skupljaju se dobrotvorni prilozi. Za koju svrhu? Ako je to za obnovu oltara, onda interes koji je vladao u onom trenu kada sam ja bio u crkvu je više nego veliki. Štoviše, vjernici koji su ulazili, a mahom su to bili stranci, nisu čak mogli ni zapaliti svijeću, jer ih nije bilo. Nas dvojica smo uspjeli zapaliti svoju svijeću, i zavapiti pred oltarom, za spas ovoga bogastva.

Oltar Majke Božje od Ružarja, jednako tako devastiran, medaljoni koji su bili nekada ukradeni, potom vraćeni, negdje su skriveni od očiju javnosti. Jednako tako slušam godinama, kako će se nakon restauracije vratiti na svoje mjesto, ali na žalost tamo ih nema.

Pored oltra postranično (u kantunu) stoji nadgrobna ploča velikog Pažanina Marka Laura Ruića, kojemu istraživači povijesti dodjeljuju titulu: „oca hrvatske historiografije“. Dr. Miroslav Granić koji se najviše bavio Ruićem navodi: kako je Ruić vrijedan i neumoran naučni radnik, pravnik, povjesničar, prevoditelj, prosvjetitelj i humanista. Od svjetskih jezika poznavao je francuski i talijanski. Vladao je latinskim i grčkim, a upućen je bio u latinsku i glagoljsku paleografiju. Granić istiće da bi trebalo poraditi na tome da se presnimi sve ono što pripada Ruićevoj ostavštini. Koju bi to vrijednost predstavljalo za izučavanje prošlosti Paga i šire okolice. Mi neznamo ni nadrgobnu ploču toga velikana izložiti i barem simbolično predstaviti njega i njegovo djelo. Zar je problem tu ploču očistiti i na četri tiple postaviti na zid da se zna koji hrvatski velikan leži u ovoj crkvi.
D.O.M.
MARCUS LAURUS FRANCISCI FILIUS ANTIQUAE
JUPANORUM FAMILIAE RUICH COGNOMINATAE SUPERSTES
SIBI CLARAE CONIGUI BENEMERENTI LAURAE FILIAE
DULCISSIMAE POSTERISQUE SUIS RELICTO MAJORUM
XARCOPHAGO UT IN PACE QUIESCANT HOC PREPARAVIT
ANNO SAL MDCCLXXXIV

I u konačnici hor, na kojem stoje obnovljene orgulje, ali njihov plemeniti zvuk nažalost ne dopire niti do vjernika koji dolaze u crkvu, niti do eventualno organiziranih orguljaških koncerata.

Pag se sve više gubi u svoj učmalosti primitivizma bez imalo uvrijeđenosti. Od te činjenice nažalost ne možemo pobjeći. Još uvijek u gradu Pagu je na snazi ono naše:-„a, ca će on!“ I tako se mi sa svim svojim zabludama, pomalo od građana sve više, pretvaramo u „šejane“.
Nadam se da će novoizabrani gradonačelnik znati spojiti sve ove poveznice i vratiti gradu Pagu dostojanstvo.

ponedjeljak, 03.06.2013.

IMAMO GRADONAČELNIKA !

Da san zadršku kod zadnjeg teksta za izbor gradonačelnika u mom gradu i koda mi je ki govori: „Branimire ne zalećuj se, gradonačelniku ćeš čestitat kada utakmica sverši“. Samo da nebi bilo kako nam porucuje grafit na turistički spremnom Bellevueu.

Sinoć je fala dragom Bogu sveršilo još jedno rukometno prvenstvo Hrvatske, ali i izbori u ovoj lipoj našoj. Odma potli utakmice partili smo za Pag. Kako je utakmica sveršila u devet uri, zna san da me ceka vozit „okolo“. Jušto je bila ura popolnoći kada smo došli doma. Mat me je docekala da je pobjedi Željko Maržić. Neka je baš mi je drago.

Uvik govorim da Golija daje najboje jude u Pag. Željko, čestitan Ti na izbornoj pobjedi, timun sada imaš uruke i verujen da ćeš brod vodit, ca bi reka moj otac: „po kursu koga je kapetan zacrta.“
Pita me Madonka:- pa ca si jut?
Kako neću bit jut,kada mi je zub puka, i red mi je sutra poć kod zubara. Ca san doša u Pag zubi popravjat ili kaić hitit umore?!
Jutros odma gren do ambulante, da riješin zub. Primila me je dr. Kalauza-Oguić, i sredila mi zub. Jedno drago stvorenje, sa svojon asistenticon, građani grada Paga i gosti ne moraju brinut di će popravit zubi, pogotvo ako se dogodi ovako kako i meni da ti pukne zub, baš kada dojdeš na godišnji odmor.

Vidin da je Lokunja raskopana, koda je jenar misec, a ne dva dana do lita. Umisto da je sve urejeno i u cviću, ono sve u pepecini.
Baš je lipo vidit Jovićev „Olympico“, jedna divota, a Bellevue još lipši. Tobogan, lipo urejen, pituran, ono par judi ca se kupa na plažu, uživa u idili paškog krajolika. Kako san sretan da moj Pag sve više lići na Opatiju. Jedna, beleca.

Željko, ceka te posla koliko oćeš, ja Ti želin kada capunon udreš u zemju, da odma to i poravnaš, da nas ova paška pepecine ne pokrije.

Kaić mi je bi pun kišnice, slobodno je moga doć dežurni meteorolog izmirit koliko je dažja palo. Ca se više ne miri koliko je dažja palo, pitan mater? Ca ne zanima više solanu koliko je gradi kiše palo? Po mome kaiću ja bi reka priko 200 gradi. Red mi je pošpugat kaić, nasuho.

Sada san doma pa ću nastojat zabilježit događanja u mom gradu, iz mog kantuna.
Okrenimo se litu. Živili Bili!

<	lipanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE