ISKONSKI PAG

nedjelja, 30.09.2012.

PAŠKA LIKOVNA UMJETNOST

18.rujna portal Pagpress donio je informaciju da se ovogodišnja manifestacija "Paško kulturno ljeto" završava sa izložbom Hrvoja Magaša u velikoj dvorani Kneževa dvora, dok je Ross uz obilje fotografija na svom Blogu donjela duhovitiji i nadahnutiji tekst o tom mladom paškom umjetniku.

Volio bih da je "Paško kulturno ljeto" započelo sa Hrvojem, ali svaki početak je težak, pa makar biti i posljednji. To je sportski, samo se treba znati dalje takmičiti i nastojati doći do prvog mjesta. Kako to postići? Treba puno trenirati uz to ponekada imati i malo sportske sreće.
Mladi paški grafički dizajner ima namjeru upisati likovnu akademiju i postati akademski slikar. U tome mu treba podrška svih struktura, pa tako i onih kulturnih u našem gradu kako bi stigao do svog cilja.
Kada sam se početkom osamdestih godina sustavno počeo zanimati za likovnu umjetnost i sustavno se baviti njome, nisam nikada imao na umu da ću tridesetak godina kasnije na globalnoj mreži, na svom Blogu podržati dva paška umjetnika: Hrvoju Magaša i Jelkicu Batić. Danas su oni veliko umjetničko bogastvo za grad Pag.
Imao sam osjećaj da odlaskom prof. Zdravka Matkovića u Pagu će zamrijeti interes za likovnu umjetnost, međutim ova dva likovna umjetnika demantirala su i mene i sve one koji su mislili kao i ja, na dobrobit paške likovne umjetnosti.

Nadam se da ću imati prigode još pisati o dvojici paških umjetnika na svom Blogu i diviti se njihovom stvaralaštvu.

utorak, 25.09.2012.

ODE LITO,VILOVITO !

Pasalo je još jedno lito. Kako se vrimena minjaju, tako se i odnos prema moru promini. More je sad dobilo veći znaćaj u turizmu nego u svim drugim djelatnostima. Recimo ribarstvu, salbun se je vadi od mora, navigalo se, roba je cirkulirala moren i da ne nabrajan daje. Sada mi u Pag još uvik nismo nacisto, triba prokopat taj kanal od Košina ili ne?! Oni ki sada brojiju šoldi zarajenih od turistov, i najveća in je briga u ku valutu pretvorit dobit, dali u Euro, švicarce ili možda u dolare, oni su sigurno za to da se taj kanal prekopa. Ca više turistov, to više šoldov i logika je jednostavna.

Ionako onaj kanal od Magažnarove kuće do svetog Gergura i nima neki veli značaj, nanka se ono «ilo» ne koristi previše, a po svojin svojstvima je kvalitetnije od onoga u Lokunju, ca puno svita ni nezna.

Ki mi je to reka? Rekla mi je pokojna doka i ne samo rekla nego i pokazala te studije. Di je to sveršilo i kod koga je to, ja neznan. Ovi ca sada kuriju da se napravi nova «Lokunja» morali bi doć do tih spoznaja, i nikada in nebi palo napamet kopat kanal, nego bi sve ucinli da se taj projekt realizira pa da Pag bude poput Vele Luke di san pred trejset godišć poca radit u jednoj takvoj Ustanovi ka celo godišće radi. Ali pustimo sada to, o tome neka glavu razbija gradsko poglavarstvo, a mi svim silamao poduprimo da se taj kanal nikad ne izgradi za bilo ko dobro. Jer dobro ni uvik bilo za svih. Samo su neki uživali u dobrome. Namin je bez kanala najboje i sviman nan je dobro, zato se nedajmo prevarit.
Turistov fala dragom Bogu, još ima bez kanala, ca je za naše paške prilike ipak ono ca nas veseli. Noga puta se znalo reć, da posli Vele Gospe više nema lita. Još bi, di kadi bi ki turist i to bi in se cudili koliko su dugo ostali u Pag. Ca Vas vrag ne nosi ća, lipo bi in znali reć. Posli Vele Gospe već bi bacve i štaćice bile poštivane po Katinamin, pomalo su se štanjivale a judi su se parićivali za terganje.

Jesen je došla, dica su partila u škulu, judi su već pobrali svoje jesenske plodove. Grozje se potergalo, ako ga još di ima i već se misli kada rakiju skuvat. Sve čari jeseni su ispred nas. I premda nas je ovo vrime svih iznenadilo, ne more se reć da se ne ćuti jesen, ako ništa drugo ono vecer, kada se bez dugih rukavov više ne more.

Dok sunce zahaja za Caskon umore, a paške kuće obasute su ognjenim zracima sunca, «babje lito» se rece, zracima boje zlata, i di se mladost još bezbrižno kupa, a cujemo da ima i starijih ki su se okuražili obanjat se. Zvonik Vele crikve poprima drugaciji kolur, a burin se okriće prema kraju, šinjal je ribarima, pogotovo onima ki greju na lignje, da pripreme alate i kaiće za noć u paškoj vali ili kanalu.

Oni ki su parićali derva za grijat se, su mirni, oni ki nisu neka požuriju jer će kiše i hladnoće berzo doć. A, tad će Pag utonut u svoj san do drugog lita, u stihovima pisme.

Kad će lito doći
Ja ću na Pag poći
Di ružmarin cvate
Sol i sir se najde
Jedrilicon poć ću
Na Tri glave
I u Casku
Kada sunce grane

nedjelja, 23.09.2012.

DA SE NE ZABORAVI - TRGATVA

Ima li fešte bez vina? Nima – jednoglasno bi odgovorili svi oni ki znaju ca je grozje i ca se od njega može ucinit. Štajon je od pobiranja grozja, pa se ni za cudit da se spametin besed i užanci ke su hodile uz terganje.

Tergatva je stara beseda, a kod nas se dupera od kad je i tersov. U standardnom hervatskom jeziku tergat bi značilo nešto kidat, raskidat, pa imamo još i potrgati, rastrgati, a kad je grozje u pitanju onda se rece berba grožđa. Kod nas se jednostavo rece – terganje. Jer smokve se ne tergaju, nego pobireju i zato se beseda tergat dupera jedino za grozje.
Ca je sve duperalo za terganje? Tribali su kosirići i bertvolini, šperta za mećat grozje u nju kad ga se poterga, misi ili stačica di se grozje mećalo kad bi ga se potergalo. Neki su znali odma upoje grozje zimastit i to se mastilo sa nogamin. Oni ki su imali torkul su mastili grozje u konobu. Posli su došle i makine za mastit grozje.

Parićivanje za trganje uvik je bi veli posal ki je u kuću cinlo velo parićivanje. Tribalo je parićat bacve, staćice, šperte, mihi, kosirići, torkul. Prije nego bi se bacve ponile namore, na štanjivanje, tribalo je nabit obruci. Stari hićeni obruci smo takali po Katinamin. Katine su bile galerija poštivanih bacvi jedne do druge i mora si vodit računa da uvatiš misto. Sve se to moralo dobro stanjat, prije nego ca bi se potergalo. Koliko smo mi dica na Katine samo dešpetov ucinli. Koliko je tapunov sveršilo umore, pa ti nalivaj bacvu od nekoliko tolitri, ponovo. Svas se taj posal cini sa puno jubavi, jer su naši judi zanli da se grozje mora dobro spravit, da bi se pilo i dobro vino.

Kad je to sve bilo parićano, cekalo se dan kad će se poć tergat. Vridnim rukamin uvik uz pismu i dobro nabrušeni kosirić sve je hodilo ka po loju. Svaki je zna ca mora cint. Grozje se mora dobro ocistit da samo zdravi grozdi ostanu za dobro vino ucint. Dok se tergalo, ded je uvik broji šperte i racuna, je boje ovogodišće ili lani. Sve bi se to ukrcalo ukar i vozilo doma, di se cekalo da se to grozje dobro smasti. Onaj drugi del, a to je ucint dobro vino, to je druga štorija.

Za kraj moran reć da se uvik tergalo u velikom zajedništvo. Cela fameja i prijateji, kumovi svi su bili od ruke kako bi se taj posal ucini kako Bog zapovida. Ni bilo kuće ka ni imala za tergat, ki više, ki manje, bilo je judi ki su imali i preko deset tolitri vina, a morebit i više. Judi su najprije cinli vino zasebe i svoju potribu, a ki je ima više, vino je prodava u svojoj toverni.

Panji su bili znamen celoga otoka od davnina i verujen da će i naprvo. Sa panjima i od panji se živilo, sa njima kumpanjalo, puno lavralo i zato su još uvik u sercu paškog težaka. Nadajmo se da će panji i daje ostat važan simbol i potriba za onih ki su sad i ki će doć za namin.
Više se ni ne sićan kad san zadnji put u Pag terga. Moje se terganje svelo na sv.Martin u Istru od kuda je Tea i veselin se svaki put kad moren doć pomoć tergat, jer me to torna u ditinjstvo.

ponedjeljak, 10.09.2012.

PAG - LOVOSICE

I kada sam u Češkoj mislim na rodni otok, na rodni grad. Dva dana provedena u Češkoj u gradu Lovosice, gdje je moj Zamet odigrao svoju međunarodnu utakmicu Kup EHF-a, potaklo me da još više mislim na svoj otok i svoj grad.

Po dolasku doma na portalu PPS pročitam vijest da su mome gradu u posjete stigli prijatelji iz češkog grada Slavkova pored Brna. Kroz Brno sam prošao i na trenutak zastao u dolasku, i u odlasku iz Češke u tom drugom gradu po veličini u Češkoj, ali mi nije ostalo u pamćenju da sam vidio bilo kakav putokaz za Slavkov. Google Earth je zakon za te stvari, pa odmah primjećujem da Slavkov i nije baš tako blizu Brna. Dobro, pustimo to neka naši dragi prijatelji Česi uživaju u ljepotama mojeg grada. Ljeto se produljilo. More je još uvijek toplo za kupanje. Ako ih se još uspije provoziti po paškoj vali, eto im radosti i veselja, sreće i lijepih uspomena za cijeli život. Grad Pag im može štošta ponuditi, od kulturnih vrijednosti, od urbanizma (ne Vodice, ono je kulturocid), pa do drugih znamenitosti, da se uvijek ne ponavljamo.

Dali bih ja to isto mogao kazati za Lovosice?! Autoput od Brna do Praga je nešto što se opisati nemože. Više osjećaj da se voziš vlakom nego autobusom. Preživjeli smo tih dvjestotinjak kilometara i stigli u naše odredište.
Lovosice su istaknuti industrijski gradić (proizvodnja umjetnih gnojiva i prehrambena industrija), od desetak tisuća stanovnika, jedna urbana sredina, koja je svoj pun napredak doživjela u demokratskim promjenama. Leži na samoj rijeci Lable (Elbe) i riječna je luka. Obnovili su fasade i kulturne vrijednosti, za spomenuti je Renesansni zamak iz 2. polovice 16. stoljeća, Barokni hram sv.Vaclava iz 1745, Budove nove radionice, zgrada koja dominira gradskim trgom.









Kratko vrijeme koliko smo imali za šetnju, a to je bilo svega dva sata, sve spomenuto se nalazi u strogom centru, gdje smo i odsjeli. Osjeti se da se u nekim odrednicama nisu riješili starog sustava, pa tako niti jedan dućan u subotu nije radio preko 10 sati, čak su i kafići bili zatvoreni. Očito da je turizam ona grana djelatnosti koja ih previše ne interesira. Šteta. Uspjeli smo naći jedan pub gdje smo popili i to čuveno češko pivo, da nebi bilo da smo bili u Češku, a pivo nismo ni okusili.



Za zadnjeg boravka u Pagu, barba Ivo Madona mi je pričao u jednoj nevezanoj priči, prodavajući sir gore na "vidikovcu", da je na milione fotografije grada Paga otišlo u svijet.



Ja sam evo sa svojim aparatom zabilježio nešto malo od tog češkog grada, i vjerujem da na milione fotografije iz Lovosica, za razliku od Paga nije otišlo u svijet. Kada bismo još imali dio češkog mentaliteta za očuvanje svih vrijednosti, gdje bi nam bio kraj?

ponedjeljak, 03.09.2012.

PAG ili ZATOČEN U ZBILJI !

More i sunce, nisu bit ono je znak bivanja nazvanog čovjek. Ako su bura i kamen njegov domet, onda je trajnost postojanja u crti kamena ispranog solju, samo je onaj dio vremena u ovoj otočnoj i zatočenoj zbilji, koja me sasula čim sam sa trajekta stupio na otočno tlo. Možda je to samo privid, jer Pag nije ništa drugo nego Velebitovo ogledavanje u moru.



Nema ljepšeg trenutka nego doći u Pag, kasno u noću kada je grad pomalo utonuo u san, obasjan svom mogućom rasvjetom, pa mi se Pag doima kao miran i spokojan grad. Ljeto je na izdisaju.
Čekaju me otac i mater, i neznam tko je od njih dvojice više uzbuđen. Stiže im unuk u kuću. Kada smo ušli u kuću otac je kazao: "došao je koren u kuću" i još onaj koji će nastaviti nositi ime didovo.



Poživi nam sine, poživi nam sine
ma neka te koza, samo mlikon 'rani
ma nek' te loza, samo vinom poji
al' nosit ćeš ime, po nekom od svojih.

Tako govori dalmatinska pisma, a moj otac može biti spokojan jer ima svojih korena i ne triba se strašit. Mateo je zadnji, pa kao u onoj: "ja sam mali, pa san dragi", vjerojatno izaziva dodatne emocije. Svi smo nekako uzbuđeni. Velika je to radost za jednu kuću. Ja bih volio da je to radost i za grad. Osim prezimena i korena Mateo vjerovatno neće imati previše sa ovim gradom. Zato su koreni važni. Na njima naraste novi plod.



Kiša u subotu je omale sve planove, da se malo prošećemo gradom, da osjetimo taj duh grada. Biti će prilika i za to.



Vidim da se grad sprema za finalnu večer "Jadranskih igara" i nadam se da će naše cure i dečki uspjeti u svom naumu, da gradu osiguraju bolničko vozilo. Vidio sam dio generalne prove, onako na brzinu.



Gostiju još nešto ima, i to je dobro. Fali mi ambijent: "bacav, štačic, karatelov" po rivi. Nema više toga, a pitanje je koliko je grožđa ostalo s obzirom na ove vremenske (ne)prilike.

Čudan je ovaj grad i njegove zakonitosti. More i sunce koji ostaju stranci, ako površno gledamo sa strane, koji se neznaju proniknuti ako nas neproniknu. Početak svega je ono što obično držimo dodatkom, začinom i okusom, more predano suncu koncentrirano u soli. To je moj grad. Moj grad, za sva vrimena.

<	rujan, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE